|
|
|
Milan Grgić - Alfi Kabiljo
Jalta
Jalta
lntendantica : Mani Gotovac
|
|
Dirigent
Redatelj
Scenograf
Kostimografkinja
Oblikovatelj svjetla
Koreografija i scenski pokret
Zborovođa
Asistent redatelja
Asistentica kostimografkinje
ULOGE
Nina Filipovna, domarka
Marfa, sluškinja u vili Aramovski
Samuel, sluga u vili Aramovski
Griša, ruski sobar
Lari, američki sobar
Stenli, engleski sobar
Tomakejev, šef ruskih agenata
Maki, šef američkih agenata
Petronius, šef engleskih agenata
Ruski general
Američki general
Engleski general
Brigadirka
Koncertni majstor
Korepetitori
Inspicijentice
Šaptačica
|
Alan
Bjelinski
Boyko Bogdanov
Dalibor Laginja
Boyko Bogdanov
Maria Dimanova Kamentcheva
Deni Šesnić
Mojca Horvat
Roberto Haller
Serđo Dlačić
Sandra Dekanič
Leonora Surian
Olivera Baljak
Davor Jureško
Galiano Pahor
Denis Brižić
Damir Orlić
Šaša Matovina
Biljana Torić
Alex Đaković
Nenad Vukelić
Zdenko Botić
Adnan Palangić
Ondina Kopčali
Romeo Drucker
Egle Trošelj
Ana Klobas
Ela Veselin
Vesna Marinac
Branka Kušen Kajdi
Glorija Fabijanić Jelović
|
|
PREMIJERA 3. veljače 2005.
Predstava s jednom
stankom traje oko dva sata.
Radovi su izvedeni u
radionicama Kazališta pod vodstvom:
kostimi
Miljenka Seršić i
Josip Kefelja, stolarski
radovi
Milan Pribanić,
slikarski radovi
Stjepan
Buković, tapetarski
radovi
Čedomir Smoljanović,
bravarski radovi
Roberto Budak, modistica
Diana Cuomo
Rukovoditelj scenske
tehnike
Mile Baljak, majstor
pozornice
Jasmin Sulić, majstor
rasvjete
Boris Blidar, majstor
tona
Mladen Lenac,
voditeljica šminkerske i vlasuljarske radionice
Draga Matijević, maska
Dubravka Negovetić,
rekvizita
Arsen Bosnić,
garderoba
Gerhard Seitz
|
|
|
JALTA ZA SVA VREMENA
Pisati o predstavama "Jalte" može se neograničeno, naravno
najviše o 560 zagrebačke "Komedije" (praizvedba 28.12.1971.), o
predstavi Vitomire Lončar - Bucke u njenoj školi kad je imala 12
godina, mađarskoj verziji u Subotici, Juvančićevoj sunčanoj
verziji u Zenici, riječkoj verziji opet u režiji sjajnog Vlade
Štefančića, koji ju je najprije u Zagrebu ponudio nekolicini
drugih redatelja, itd. Mislim da niti jedna predstava u
povijesti hrvatskog kazališta i to ne samo glazbenog nije dobila
toliko sjajnih kritika kao naš mjuzikl, a publika je svaku
predstavu i to svugdje ispratila ogromnim pljeskom i ovacijama.
Kažem naš, jer ja sam taj sretni skladatelj koji je znao naći
sjajnog libretista, s njim lako i funkcionalno surađivati i još
k tome biti prijatelj. Sjetimo se tandema Mozart-Del Ponte,
Rodgers-Harnerstein, R. Strauss-Hofmanstahl, Verdi-Boito, itd.
To je bio Milan Grgić, jedan od
najvećih hrvatskih pisaca i komediografa. Njegova drama "Mali
trg" sigurno je vrhunsko djelo hrvatske dramske literature, a
komedije pune kazališta u Sloveniji i Slovačkoj, dok su ga
njegova domovina i njegov rodni Split posve zaboravili. Tipična
hrvatska sudbina! Šezdesetih godina prošlog stoljeća, kao jedan
od hit makera tadašnje države, Savremeno pozorište iz Beograda
koje je igralo mjuzikle ponudilo mi je napisati mjuzikl, ali sva
libreta su bila nezanimljiva. Onda su došli gospoda Ferdo
Pomykalo i Vlado Štefančić iz zagrebačke "Komedije" s istom
ponudom.
Kao pasionirani gutač glazbenih
i baletnih predstava u zagrebačkom HNK, još od najranijeg
djetinjstva, te sretnik koji je s 15 godina mogao upoznati
produkciju mjuzikla u Londonu, znao sam da bez dobrog libreta ne
treba ulaziti u bilo kakav teatarski posao. Gledajući Grgićevu
dramu "Hranjenik" shvatio sam: to je pisac za mene. I tako je
nastala "Velika trka", naš prvi mjuzikl, nakon Zagreba igran i u
Rijeci i u Beogradu. On je i nama i drugim autorima otvorio put
prema produkciji hrvatskog mjuzikla, koji je nažalost danas spao
na svoje najniže grane, ali ne krivnjom autora. Naravno da je
presudnu ulogu igralo i kazalište "Komedija" na čelu s Vladom
Štefančićem.
Ovog ljeta primio sam telefonski poziv Mani Gotovac, po mom
mišljenju vrlo originalne "europske kreatorice" kazališta, sa
željom da se opet igra "Jalta" u Rijeci. Odmah mi je kazala da
želi neku drugu "Jaltu" i ja sam pristao, potpuno se predajući
njenom kazališnom ustrojstvu -u okviru mogućnosti i preko njih,
graditi kazalište 21. stoljeća. Krajem studenog 2004. u Beču je
igrala "Jalta" na njemačkom u režiji S. Thanera u stilu
velemajstora hrvatskog mjuzikla Vlade Stefančića koji je tako
sjajno režirao prvu verziju, i još jednom je dokazala da taj
mjuzikl savršeno funkcionira u svim vremenima, za sve generacije
i uvijek je aktualan.
Znao sam da me u Rijeci, koja me već iz zvučnika dječjeg vlaka
na Korzu dočekala mojom popularnom dječjom pjesmom iz davne
šezdesete "Zekini jadi", u kazalištu čeka bugarski redatelj, g.
Boyko Bogdanov, o kome sam čuo sve najbolje. Nakon razgovora, a
posebno nakon gledanja probe, shvatio sam da je "Jalta" dobila
jednu drugu dimenziju - elemente comedie dell'arte, chagallovske
fantazmagorije, ruske groteske, montypythonovski duh. Ako sve to
dođe u pravu ravnotežu, glumci u pravu mjeru, glazbeni dio u
perfekciju i temparament i osjećaj za izračaj mjuzikla,
koreografija i baletni ansambl, scena, kostimi, svjetlo, scenski
efekti u funkciju redateljovog maštovitog rukopisa, bit će to
nadasve atraktivna predstava, opet za sve generacije, sve
slojeve našeg osiromašenog društva. A nedavnom izbornom dramom u
Ukrajini, 60. godišnjicom famozne konferencije u vili Aramovski,
ovaj mjuzikl dobiva nove konotacije i vrijednosti.
Alfi Kabiljo
|
|
|
